Evo nisam zaboravio na blog, evo za neko divno cudo stvari su se okrenule pa ce ovaj post ipak biti vedar iako sam ga najavljivao kao tuznog. Ono mallo sto sam bio bolestan se zakompliciralo i na kraju sam krenuo u skolu tek 01.06. Oh da, najgora dva tjedna u mom zivotu, ubih se ko konj da polozim 11 predmeta (nisam imao uopce ocjene), al eto na kraju sam bajoslovno prosao s 4. Ona cura iz proslog posta, ah neznam posvadali smo se pa smo se pomirili al to vise nije to, ma nema veze. Ovaj tjedan mi je predobar, svaki dan negdje vani sa dobro ekipom. Sretan sam sto imam trenutno izbora pa nemoram visit na zrinjevcu i to mi apsolutno odgovara, ne volim to mjesto, sve je puno djece, ne osjecam se ugodno kad ih vidim. Mislim nisu svi tamo ocajni da se kupaju u fontani i zicaju stalno pare, pljuge i cugu, ima ok ljudi, al u ogranicenim kolicinama. Evo slusam T.B.F. bas mi idu uz ovaj dan. U zadnje vrijeme stalno slusam pesmu koju je napisao A.G.Matoš a uglazbilo Hladno Pivo, Utjeha kose naravno, predobra je, podsjeca me na nesto i zato mi se svida, poslusajte svakako. Pocele su probe s bendovima, sluzbeno sam u 3 benda i jos se dvoumim dal da se pridruzim i u cetvrti. Ma nije bed, jer samo jedan od ta 3 je uspio napravit probu, ovaj drugi stalno ima dobar razlog da nemamo probu, a ovaj 3 nema para uopce za probu. Kako je to zanimljivo, ma strasno. Od posla nista za sada, trazim ga ko konj jos od 01.05. al eto ni jedna veza mi ne pomaze, ili se ne javljaju ili primaju samo punoljetne ljude, ma daj niste u redu, fali mi jos samo 6 mjeseci do punoljetnosti, pa daj mallo snizite kriterije. Evo toliko od mene i moje vrckaste pameti. PoZz. svima, sad cu vam kommat sve i hvala na kommovima. :* Neizostavni dio svakog posta: Samo dode Bez najave Bez kucanja Bez kompromisa Prvo te zbuni Pa nasmije Ili rasplace Ili naljuti Pa onda u kratkom roku Promijeni tvoje poglede na sve Tvoje misljenje Tvoje stavove Zavolis ili zamrzis Dobijes ili izgubis Nije to uvijek lako Ali svi smo mi ljudi i osjecajmo se tako Date: 26.06.2010 By: Windwhispper |
Pozdrav svima. Evo u zadnje vrijeme ne pisem tako cesto, nemam snage. Ne necu pisat depresivan post jer mi to najmanje sada treba, samo cu rec da mi ponestaje snage da drzim kontrolu nad svime i ovih dana ce se sve srusiti, a onda cu pocet ispocetka. Trazim bend jos uvijek, al nemam srece. Svih 5 bendova u kojima sviram jos uvijek samo pricaju niti jedan od njih nije napravio nista, nemogu sloziti ni prvu probu. To me vec lagano zivcira, onak svi trebaju basista, svi zovu mene, a nitko nece napravit probu, strasno. Uopce ne trazim puno, jednom tjedno da sviram negdje sat ili dva da izbacim svoje frustracije iz sebe. Kad se sjetim dok sam svirao u Archonous-u to mi je bio gust izdivljat se na probi, al jbg. svemu sto je lijepo dode kraj, tako i tomu. No kolko sam shvatio i oni su se raspali jer im je ostala samo pocetna postava. To im je tako kad su mjenjali clanove ko carape. Ionak ne volim Black svirat,al sam dobro istrenirao sluh svirajuci to i zato mi je drago sto sam bio dio toga. Ovaj tjedan sam vjerojatno opet doma, vec mi lagano postaje dosadno, a ustvari neznam sto bi sam sa sobom. Vikend je bio truli kao i skoro svi ostali od ljeta. Mozda iduci bude bolji ako cu biti vani. Upoznao sam jednu curu na fejsu, mislim znam ju iz videnja al nikada nisam razgovarao s njom do prije dva tjedna kad smo shvatili da smo oboje fanovi Bajage. Moram priznati jako je zanimljiva i skoro je glupa kao i ja tak da se dobro slazemo. Nisam zaljubljen samo sam sretan sto imam nekog s kim razgovaram svaki dan i ko razumije moje idiotarije. Eto toliko od mene za sad. Uzivajte. Iduci post bi mogao biti jako tuzan, a ovo je samo uvod u njega. Tvoj duh sada je u nedoumici Dali da te napusti Ili da ostane jos malo Nezna kada krenuti Ne molim se vise da ostanes Jer znam koliko patis A nemogu zazeljeti da odes Jer neznam sto bi bez tebe Dan je siv Kao stvoren za bol A ja samo zelim Da otvoris oci jos jedan put Da jos malo budes prisutan Kada bi mogao bar jos jednom Vidjeti tvoje lice Zacuti tvoj glas Al nazalost Kada ponovo dodem U to bajkovito mjesto Tamo neces biti ti VOLIM TE by: windwhispper date: 10.05.2010 |
Ovo je jedan random post, pisan u 02:55 ujutro pod utjecajem velike doze tableta, ispricavam se ako nekog u njemu povrijedi i na pravopisni greskama. Recenice su random pisane tak da ce vam trebat mozda malo duze da ih sve poloovite. Unaprijed HVALA. Evo i mene. Napokon sam smogao snage da nesto nappisem. Posljedice od BuXxovog rodendana jos su vidljive iako je proslo vec dva tjedna od toga. Bolestan sam jos uvijek i nije u redu, doktori me drze u neizvjesnosti, ne zele mi rec sto mi je, a mene boli, prokleto me boli i stalno me presijeca. Otisao sam od ljudi koje nemogu gledat, ostavio sam ih u zelenilu i maknuo se u bjelinu svoje sobe i moram priznat da je zanimljivo. Istina je da neke stvari se lakse kazu preko tipkovnice nego u zivo i lakse je stvoriti bolju sliku o sebi. Zato pokusavam biti iskren u svemu sto pisem. Opet me zeznulo, nije u redu, taman kada sve krene super, nesto sve to uspori i ode sve nizbrdo. Ovaj tjedan sam bio doma solo sa starim i moram priznat najbolji tjedan od ljeta. Stvarno, moj stari je legenda i fkt. mi je bilo super. Ljudi koji su mi govorili da smo si best itd. sada me i ne poznaju i to mi je super, jer nikada nisam i nikada necu imati prijatelje i najbolje prijatelje, to za mene ne postoji i nikada i nije postojalo. Takve osobe nas uvijek najvise povrijede. Super mi je u ovom osamljenom svijetu, druzim se sa nekolicinom ljudi i smijem se do suza glupostima o kojima svaki dan pricamo. Ljudi ostanite mi zdravi i veseli, nemojte da vam ova kisa koja rominja pomalo pokvari Nedjelju, uzivajte kada vec ja nemogu. Volim vas sve puno. :* Naravno, ovo je neizostavno Kao kolo srece okrenulo se sve U jednoj noci Do tada ljubavnici Sada su protivnici Ono sto ih je vezalo do tada Necijim tudim izborom Sada je raskinuto Nema vise te niti koja ih spaja Mozda oboje znaju da to nije njihova krivnja I da bi mozda uspijeli Ali covjek, treca osoba Nije tako htjela Zasto se ne bore Zasto samo sute Gdje im je ratnicki duh Sto ih je pokopalo Vrijeme ce pokazati Tko je drzao konce A njih dvoje Zivjeti ce u lazi by: windwhispper date: 02.05.2010 |
Evo nisam pisao od utorka, nije da me uhvatio nedostatak inspiracije, nego nisam imao vremena. Stvarno imam prenatrpan raspored, ja os su se i neke stvari izjalovile tak da mi je svega dosta. No sutra je ipak subota tak da se nadam malo odmora. Napokon sam odlucio ispravit Gospodarstvo tak da sam si nabavio biljeznicu i sljedeci tjedan namjeravam to rjesiti. Bit ce tesko jer ipak nisam odgovarao cjelo polugodiste cak i vise od toga. Al sta se mora nije tesko. Stara je moju odluku u studiranju u inozemstvu shvatila ozbiljno, sto me zacudilo jer inace nije takva. Poceo sam lagano prikupljati neke podatke no tako da kad krenem da znam kuda kako kome i zasto. Ma super sam si skroz ili barem tako mislim, sve u svemu pozitiva je trenutno u zraku. Odo ja lagano spremat se za skolu. And the lion becam a lamb. Jedan odgovoreni poziv Srusio je sve Ono sto je nekada bila dnevna rutina Sada je postala nocna mora Sve sto ju je sada brinulo Postalo je nevazno Jer je jedna karika u lancu popustila I sve se pocelo rusiti Svaki dan je sve gori Nervoza raste sa svakim pogledom u telefon On samo suti Dok svi ostali oko njega pucaju od brige Sto ce sljedeci put reci glas s druge strane Da li se uopce pametno javiti Hoce li to biti kraj Ili mozda novi pocetak Sve sada visi na koncu Sto vise razmislja To joj je gore Malo ima nade malo je nema U nama raste strah Da ne postane rob svojih misli I zauvijek ostane tamo negdje Vjerujem da nece by: windwhispper date: 16.04.2010 |
Ma da, dan ko i svaki drugi, samo sto pada kisa i sve je monotono. Nista posebno se nije dogodilo. Mozda sutra bude zanimljivije, napokon vjeronauk. Ovo sivilo mi daje inspiraciju. Hladni vjetar Sto nosi miris ljeta Ovih dana izgubio se Negdje u dolinama zapada Ja ga uporno cekam Bez obzira na sve Znam da ce doci uskoro I da cu se osjecati zivo Samo jedan trenutak Da ga osjetim na svojoj kozi Nestat ce sva bol i patnja Sav stres odleprsat ce u daljinu Dobit cu snage Da ustanem iz ovog pepela Razbijem rutinu Krenem u nove pobjede by: windwhispper date: 13.04.2010 |
Evo zavrsio prvi dan nastave. Nevjerojatno dosadno kao i uvijek, al nema veze, sutra BuXx-u rodendan pa ce biti zanimljivije. Sta se dogada dogada se, za sad sam zbunjen al u redu je. Jedna osoba mi se ne javlja i to me muci, al lijepo sam ju upozorio na neke stvari i ona mi je rekla suprotno. Briga me, al i nije me briga, tak i tak cu ja biti kriv sta god da se dogodi. Zanimljivo je kako mogu biti hladan iako me iznutra izjeda ta krivnja i sta ti ja znam sta sve vec ne. Vani ne pokazujem nikakve osjecaje, totalno sam cool i nije me briga. Cesto sam zahvalan na tome jer mogu pokazati da sam jaci od svega i da me nitko nemoze slomiti, osim ako mene pukne pa pocnem pricat. Sutra je utorak, moram do grada ovaj tjedan je previse rodendana i svi slave u subotu i sad ja moram odlucit komu cu ic. Nista zanimljivo vise, idem polagano msn ce mi poludit koliko me ljudi treba. ---> I nista i sve Daleko od nas Na pucini crnoga mora Boca puna uspomena Poruka u njoj Putuje vec danim Trazi nekog da je izroni I procita zadnje rijeci izgubljenih mornara No more kao najveci neprijatelj Oduzima i zadnju nadu za spas Bez imalo milosti Baca ju na stijene Tamo sada lezi nasukana Ceka velike valove Da je izbave I prenesu uspomenu na njih by: windwhispper date: 13.04.20010 |
Ah, evo jedan kasnovecernji post s obzirom da sam se probudio u podne pa su mi sve aktivnosti pomaknute. Jucer sam se vise odmarao nego naradio, al ipak naporno je sve to, dosao sam doma u 5 ujutro. Koliko sam cuo u zg-u nije bilo nista posebno, znaci nisam nista propustio, a i da jesam briga me vise. Napokon sam dofurao el. gitaru doma pa sam si sada malo kul jer imam bass i el. i klasicnu gitaru doma. Bio Filip kod mene i ja kod njega nakon predugo vremena. Istina da zivimo kilometar jedan od drugog i da mogu do njega bajkom za 3 minute, al opet. Sutra skola, na srecu popodne. Nisam siguran dali je to dobro ili lose. Vidjet cu sutra. Nemam inspiracije pa evo jedna koju sam jucer cuo: Sandi Cenov - Malena Malena, noćas srušio se svijet Malena, sve je tako glupo bez tebe Sad kad je stvarno kraj bože snage mi daj Samo da prođe ova noć Tako prokleto sam čekam novi dan Prvi četvrtak bez tebe Malena, oduvijek si znala tko sam ja Malena, ne mogu ja bez svojih oblaka Sad sve su iste ko ti, sve se smiju ko ti Kako su lijepe samo da znaš Sve me ljube ko ti, sve mi lažu ko ti Sve su moje a tako sam sam Malena, kako ću bez tebe sutra Malena, falit će mi s tobom jutra Ima drugih, ima boljih, ali nebo zna Samo ti si moja malena! |
I tako, jos jedan dan iza mene, jos jedan dan blize kraju praznika, jos jedna subota u nizu. Jucer kao sto napisah nisam bio u zg-u, a cini mi se da necu ni danas. Iskreno mi je i drago st nisam jer koliko sam cuo bilo je trulo. Al zato je jucer dan bio super. Buraz me nagovorio da idemo biciklima do Lucelnice jer je on imao nekog posla za obavit. Njemu to nije bio problem jer vec dva tjedna skoro svaki dan ide tom rutom, dok ja nisam vozio od proslog ljeta tako da nemam kondicije. U pocetku je bilo naporno, ali kad jednom uhvatis ritam nije tako tesko. No isplatilo se, frend mu ima elektricnu El toro gitaru pa sam imao se s cim igrat dok su oni obavljali svoje. Da stvar bude bolja danas tamo radim tak da cu napokon imat viska para da si sredim Bass. Taman kada sam mislio da sam dobro prosao i da nisam nista istegnuo, dosao sam doma i uhvatila me upala misica koja me jos uvijek drzi. Ma nema veze, bar mi je dan bio ispunjen. Jutros sam kroz razgovor rekao staroj da briem ic u London studirat i za divno cudo nije se pobunila. Rekla je da samo moram dobiti postenu stipendiju i to je to. Vjerojatno cu cim zavrsim ovu skolsku godinu pocet trazit faks i raspitivat se o svemu sto ce mi trebat. Evo toliko od mene, idem gledat briljanteen i jos malo se odmorit, treba radit cjelu vecer. I za kraj. Nekada bio sam sam Sada vise nisam Pronasao sam sebe Svog najboljeg prijatelja Koliko sam vremena slijepo potrosio Na ljude koji mi nikada nisu bili ni blizu Jer nisam znao da u samom sebi Krijem najboljeg prijatelja by: windwhispper date: 10.04.2010 |
Evo svanuo je jos jedan dan, na srecu obasjan suncem. Iskreno se bojim nedjelje da me ne copi mamurluk koji izbjegavam cjeli tjedan, al valjda nece. Danas sam za divno cudo doma. Trebao sam ic u Boogaloo na Zabranjeno Pusenje al nisam dobio kartu. Jucer, a da jucer, bilo je cak i ok, ali ne u mom stilu, vecer je spasio Xul (gitarist iz bivseg benda) i Maja, jer da nije bilo njih meni bi bilo trulo kao i obicno. A sta ces, uzaludna potraga se nastavlja. Sad jedva cekam iduci tjedan, vjerojatno cu skrpat neku probu s novim bendom, ak sve bude po planu. To me drzi na zivotu ovih dana. Smislio sam dobar rock riff iako je na bass-u nema veze, meni je ubojit. Kosa mi je sva u zraku, mogo bi ju oprat al mi se iskreno neda, budem sutra prije nego odem van. Gledao sam jutros neki cool film, mislim istina da je to teenage love drama kao i uvijek gdje se sve vrti oko dobre i nevine curice koja zeli biti popularna i imati najboljeg decka ali to nemoze i blablabla. No ipak mi se svidio samo zbog jednog dijela, to je kraj kada njen buraz svira na plesu. Volim slusati te teenage pop-rock bandove, imaju zanimljivu glazbu iako su im tekstovi gotovo identicni. Sta se jos dogada oko mene ovih dana, iskreno nista neuobicajeno. Sa izgubljenim prijateljem iz proslog posta sve ide po DE-JA VU konceptu. Sad je samo na meni da shvatim kada se blizi kraj i da promjenim ono sto sam zeznuo zadnji put. Evo toliko od mene. Nemoze niti jedan post biti bez nekog mog autorsko dijela. Znam, znam mozda nisu bas nesto al ipak. Stajala je zaledena U parku pod morem Okovana sjajnim koraljima U bespuci oceana Bez obzira na sve I dalje najljepsa od svih Bijela poput alpskog snijega Sjajila je u toj tmini oceana Kako li je dospijela tamo Nitko nezna Tako odjevena je u svecanu haljinu S zarucnickim prstenom na ruci Dali ju netko danas trazi Mozda neki nesretni ljubavnik Koji nemoze pogledati u oci druge Dok zna da su njene jos uvijek iskrene by: windwhispper date: 09.04.2010 |
Jedan komm. yay (postajem paranoican xD). Iako sam u proslom postu rekao da ne polazem puno nade u jucerasnji izlazak prevario sam se. Bilo je odlicno i hvala burazu sto je isao samnom. Danas neznam kuda cu, ali sam se sjetio da imam neku knjigu o duhovnom preobracenju na Himalaji ili tako nesto, ugl. sjecam se da ima veze s Himalajom, pa razmislja ako se nitko ne javi za cugu da se usidrim u zvuk ili na zrinjevac i pocnem ju citat. Zivot mi je ovih dana super, ili barem tako mislim. Jedino sto me muci je to sto svako vecer kad dodem doma nemogu zaspat, bez obzira bio pijan, pripit, trijezan ili sta ti ja znam oci mi se ne sklapaju. Uvjeren sam da to nije od previse kahve jer je ne pijem puno, salica do dvije na dan. Ma to je meni sve u glavi, mozak mi je na pasi stalno leti pa ni sam nezna kad je dan a kad je noc. Da, mislim da sam nasao davno izgubljeno prijateljstvo. Naravno ne u istoj osobi vec u drugoj ali sve je moglo bi se reci gotovo identicno, od toga kako smo se upoznali, preko ovih dogadaja u zadnjih par tjedana i svega ostalog. Iz dana u dan Sunce se sve vise i vise hladi Slabi ona njegova poznata Ponekad naporna topina Pogled u nebo U njegov bljesak Kao da vidim kapi kise Koje ga lagano hlade Nadam se da nece nestati Sada kad polako svice za mene Kada sam vise nego ikada Blizu svog cilja Svako jutro bojim se Da kad podignem roletu Nece me zabljesnuti njegov sjaj Vec ce me srusiti monotono sivilo Boljem od ovoga se ne nadam Bolje od ovoga mi netreba Bolje od ovog je nezamislivo Bolje od ovog je najgore na svijetu by: windwhispper date: 08.04.2010 |
< | lipanj, 2010 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv